Prostorni plan uređenja

Prostorni plan uređenja Općine Garčin nalazi se na stranicama Zavoda za prostorno uređenje Brodsko-posavske županije na slijedećoj poveznici:

http://bpzzpu.hr/index.php/dokumenti/cat_view/5-prostorni-planovi/7-opine/34-garin/64-prostorni-plan-ureenja-opine-ppuo.html

 

Geografski položaj

Općina Garčin smještena je na istočnom dijelu Brodsko-posavske županije. Središte a ujedno i sjedište Općine udaljeno je svega 15-ak kilometara od središta županije.

Općina čini jednu cjelinu sa svojih 8 naselja: Vrhovina, Klokočevik i zaselak Surevice dio su sjevernog dijela Općine smješteni na rubu šumske vegetacije podno južnih obronaka Dilj gore, zatim Trnjani, Selna, Garčin i Sapci, sela smještena na glavnoj prometnici županijske ceste Slavonski Brod-Vrpolje, te Zadubravlje i Bicko Selo, sela koja se nalaze u južnom dijelu Općine Garčin. Sama Općina nalazi se u okruženju Općina Bukovlje, Gornja Vrba, Klakar, Oprisavci i Donji Andrijevci koja pripadaju Brodsko-posavskoj županiji, te Općina Trnava i Levanska Varoš iz susjedne Osječko-baranjske županije.


Sam smještaj čitave Općine, njezina lokacija, vrlo dobra cestovna i željeznička povezanost u svim pravcima regije produkt su vrlo visokog broja naseljenosti u Općini Garčin.

Prema zadnjem popisu stanovništva 2001. godine u Općini Garčin živi 5617 stanovnika što samu Općinu ubraja među veće Općine na području Brodsko-posavske županije.

Općina je smještena između južnih padina obronaka Dilj gore i savske ravnice, a naselja koja su podignuta uglavnom uz prometnice i lokalne ceste izgrađena su na oko 100 m nadmorske visine.

Površina Općine iznosi 9600 ha, a na ukupnu površinu obradivog zemljišta otpada 5343 ha. Od toga 4186 ha su oranice, 411 ha voćnjaci, 57 ha vinogradi, 946 ha livade i 2719 ha su površine pod šumom.

Stanovnici Općine Garčin isključivo se bave poljoprivredom, a ono nepoljoprivredno stanovništvo isključivo su dnevni migranti zaposleni u obližnjem Slavonskom Brodu na poslovima državnih dužnosnika, ugostitelja, prodavača, radnici u metalskoj i drvnoj industriji, zdravstvu i sl.

Od značajnijih gospodarskih a ujedno kulturnih, obrazovnih i vjerskih objekata koji su u službi žiteljima Općine Garčin izdvojili bismo:

  • osnovna škola «Vjekoslav Klaić» u Garčinu
  • ambulanta opće i stomatološke medicine Doma zdravlja Slav. Brod
  • ljekarna
  • župa Sv.Mateja u Garčinu
  • župa Sv. Marka u Trnjanima
  • općinska uprava
  • matični ured
  • poštanski ured u Garčinu i Trnjanima
  • kulturno športski rekreacijski centar i bazeni u Selni
  • DVD Garčin i Klokočevik
  • Lovačko društvo «Kuna«
  • ranča „Ramarin“ Garčin
  • izletište „Grabovac“
  • brojne športske i druge udruge, te kulturno umjetnička društva

 

Naselja Općine Garčin

Garčin

Po lokaciji i veličini Garčin je središte općine Garčin. Selo broji 1035 stanovnika po popisu iz 2001. godine i isključivo su katoličke vjere. Garčin je smješten 15 km istočno od središta Brodsko-posavske županije na križanju županijske ceste Slavonski Brod-Vrpolje, te na željezničkoj pruzi Slavonski Brod-Vinkovci koja je od centra Garčina udaljena svega 2 km. Dobra cestovna i željeznička povezanost sa ostalim općinama i županijama uvjetovali su da se Garčin u poslijeratnom razdoblju najbrže razvijao, što jasno govori i podatak o broju stanovništva kao i o broju domaćinstava kojih je u Garčinu 316.

Garčin ima površinu od 17,96 kvadratnih kilometara i prosječnu gustoću naseljenosti od 58 stanovnika po kvadratnom kilometru. U selu živi 50,6 % žena i 49,4 % muškaraca, međutim prosječna godišnja stopa nataliteta od 1991.-2001. je u laganom opadanju i iznosi -0,46 % za ovo vremensko razdoblje.

Mještani Garčina pretežito se bave poljoprivredom i stočarstvom, dok su ostale grane kao vinogradarstvo, građevina, razni obrti, ugostiteljstvo, turizam i sl. manje zastupljeni.

Dio Garčina je i zaseok SUREVICA smješteno 5 km sjeverno od središta sela.

Župna crkva Sv.Mateja sagrađena je 1796. godine u istoimenoj župi koja je osnovana 1474. godine. Sv.Matej ujedno je štovatelj i zaštitnik ovoga Slavonskog sela.

Bicko selo

Bicko Selo je smješteno u južnom dijelu općine Garčin udaljeno svega 2 km od centra općine. Selo broji 586 stanovnika isključivo Hrvata katoličke vjere. Površina Bickog Sela iznosi 8,32 kvadratna kilometra i prosječne gustoće naseljenosti od 68 stanovnika po kilometru kvadratnom. U selu živi 51,9 % žena i 48,1 % muškaraca.

“Biđani” kako ih u našim krajevima svi popularno nazivaju bave se isključivo poljoprivredom i stočarstvom.

Bicko Selo smješteno je na županijskoj cesti Garčin – Bicko Selo – Oprisavci, te na željezničkoj pruzi Zagreb – Slavonski Brod – Vrpolje.

Naselje pripada župi Sv. Mateja u Garčinu, a u selu imaju crkvicu Presvetog Trojstva izgrađenu 1967. godine kojeg su i štovatelji.

Kada spomenemo nadimak “Biđani” valja objasniti odakle isti i dolazi. Na jugu sela nalazi se kanal Biđ, “granica” između dvije općine: Garčin i Oprisavci, po kojem su mještani Bickog Sela i dobili ime po kojem ga svi u okolici poznaju.

Klokočevik

Klokočevik je najveće selo u sjevernom dijelu općine Garčin uz Vrhovinu. Udaljen je 7 km od sjedišta općine, površine 11,56 kvadratnih metara i prosječne gustoće naseljenosti od 42 stanovnika po kvadratnom kilometru.

Nalazi  se na križanju županijske ceste Klokočevik – Zadubravlje i lokalne ceste Šušnjevci – Vrhovina – Klokočevik – Novo Topolje.

U selu prema potpisu iz 2001. godine živi 691 stanovnik raspoređen u 212 domaćinstava sa 50,8% muške i 49,2% ženske populacije. Stanovnici se bave poljoprivredom, vinogradarstvom, stočarstvom a u novije vrijeme sve više voćarstvom, te kraj postaje sve više prepoznatljiv po vrlo dobrim nasadima jabuka, krušaka, šljiva, trešanja i sl.

Selo pripada župi Sv. Marka u Trnjanima, a u mjestu ima i sagrađena kapelica Sv. Kate. Pravoslavna crkva koja je započeta sa izgradnjom prije Domovinskog rata, srušena je tijekom agresije na RH i do danas nije obnovljena.

Tijekom Domovinskog rata stanovništvo se znatno promijenilo, te sada u njemu u nekoliko postotaka prevladava katoličko pučanstvo.

Sapci


Sapci su najistočnije selo Općine Garčin. Broje 554 stanovnika po popisu iz 2001. godine. Udaljeni su 2 km istočno od središta Općine. Nalaze se na križanju županijske ceste Slavonski Brod-Vrpolje.

Površina Sapca iznosi 5,68 kvadratnih kilometara i imaju najveći postotak prosječne gustoće naseljenosti od 100 stanovnika na kvadratni kilometar. Selo se sastoji od 179 domaćinstava od kojih se većina bavi poljoprivredom i stočarstvom.

Populaciju stanovništva čini isključivo katolički puk od kojih je 51,1% žena i 48,9% muškaraca. Pripadaju župnom uredu Sv. Matej u Garčinu a u selu je sagrađena i kapelica Sv.Ivana Krstitelja 1976.godine.

Škola koja djeluje u Sapcima u sklopu je područne škole „Vjekoslav Klaić“ iz Garčina.

Vrlo bogatom tradicijom može se pohvaliti KUD „Bisernica“ iz Sapca, sudionik mnogobrojnih kulturnoumjetničkih manifestacije, te NK „Sapci“ koji se takmiči u III ŽNL.

Selna

Selna pripada u skupinu manjih naselja u Općini Garčin s 348 stanovnika prema popisu iz 2001. godine.  Selo je smješteno na glavnoj prometnici županijske ceste Slavonski Brod – Vrpolje između sela Trnjana i Garčina, a od samog središta Općine udaljeno je svega 2 km zapadno prema Slavonskom Brodu.

Površina sela iznosi 4,28 kvadratnih kilometara  i prosječne je gustoće naseljenosti od 82 stanovnika na kvadratnom kilometru površine. Selna ima 102 domaćinstva od kojih 54,9% čini populaciju muškog a 45,1% ženskog pučanstva.

Mještani Selne bave se isključivo poljoprivredom i stočarstvom.

Naselje pripada župi Sv.Mateja u Garčinu, a u mjestu je sagrađena i crkvica Sv. Antuna Padovanskog. U Selni prevladava katoličko stanovništvo sa oko 85% ukupnog broja žitelja.  Crkvica Sv.Antuna Padovanskog sagrađena je 1913.godine i od tada Seljani s ponosom slave svoga zaštitnika sela.

Brezna – potok koji dobrim dijelom protječe i kroz Selnu a koji se prema nekim izvorima spominje još u 15. stoljeću (izvire u Korduševcima  na izvorima Ljeskovac i Bučevac  a danas se ulijeva u Lateralni kanal kod Zadubravlja) do prije stotinjak godina čuvao je svoju posljednju vodenicu u ovim našim krajevima koja je bila na području današnjeg Poljica – nekada zaseoka Selne, smještenog na južnom dijelu sela prema Zadubravlju.

Danas je Selna kulturno i turističko središte Općine Garčin  čemu su najviše pridonijeli bazeni koji su izgrađeni neposredno nakon Domovinskog rata. Športsko-turistički centar sastoji se od ukupno tri bazena, restorana u sklopu bazena, te niza, na žalost, još nezavršenih pratećih športskih objekata. U sklopu bazena nalazi se i jedina benzinska crpka u Općini Garčin sa velikim izgrađenim parkirnim prostorom.

U selu djeluje nogometni klub „Selna“ koji se uspješno takmiči u II ŽNL.

Mještani Selne, u suradnji sa Općinom i Ministarstvom branitelja 2005. godine obnovili su prostor i mjesni dom u centru sela i posvetili ga svom jedinom poginulom Hrvatskom branitelju u  domovinskom ratu Antunu Zarožinskom, te sam centar pretvorili u jedan od ljepših u okolnim  selima.

Trnjani

Trnjani su treće selo po broju stanovnika u Općini Garčin, te po popisu iz 2001. godine broje 855 žitelja. Smješteni su uz potok Breznu 3 km zapadno od centra Garčina. Površina sela iznosi 10,6 kvadratnih kilometara prosječne gustoće naseljenosti od 81 stanovnik po kvadratnom kilometru.

Nalaze se na križanju županijske ceste Klokočevik-Zadubravlje i županijske ceste Slav.Brod-Bukovlje-Garčin-Vrpolje.

Selo je sastavljeno od mješovitog stanovništva kada je u pitanju nacionalnost i vjera. Oko 40 % stanovništva čine žitelji katoličke vjere i 40 % stanovništva pravoslavne vjere. U Trnjanima živi 50,6 % muškaraca i 49,4 % žena.

Gospodarski dio Trnjana čini stanovništvo koje se bavi uglavnom poljoprivredom, vinogradarstvom, stočarstvom i manji dio voćarstvom.

Na području Trnjana djeluje osnovna škola koja je o sastavu područne škole „Vjekoslav Klaić“ u Garčinu.

Trnjani su i sjedište župe Sv.Marka  koja obuhvaća naselja Zadubravlje, Klokočevik, Vrhovinu i Šušnjevce. Župna crkva sagrađena je 1828. godine u istoimenoj župi koja je osnovana 1694. godine. U Trnjanima je postojala i pravoslavna crkva  posvećena Rođenju Presvete Bogorodice izgrađena 1945. godine, koja je pripadala parohiji iz Slavonskog Broda. Crkva je srušena tijekom Domovinskog rata i agresije na RH te od tada nije obnavljana.

Bogat kulturnoumjetnički i športski  život karakterističan je za Trnjane, što je u potpunosti pridonijela dvorana koja je izgrađena 80- tih godina i bila je jedna od rjeđih u našim krajevima. Sredinom 80-ih godina u Trnjanima je postojao i odbojkaški klub „Slaven“ koji se nakon nekog vremena ugasio, a danas je aktivan  nogometni klub „Slaven“, sudionik II ŽNL. Kad smo kod nogometa valja spomenuti i memorijalni nogometni turnir „Žrtve domovinskog rata“ koji se već nekoliko godina održava u Trnjanima. Uz nogometni klub aktivan je i taekwondo klub, te KUD „Lovor“ nasljednik KUD-a „Mićo Vitas“,  vrlo bogate i dugotrajne tradicije.

Trnjani su i jedino mjesto u općini gdje se održava stočni sajam, koji također ima dugotrajnu tradiciju.

Vrhovina

Vrhovina je među manjim selima kako po površini tako po broju stanovništva u Općini Garčin. Smješteno je u sjevernom dijelu Općine Garčin i jedno je od tri sela uz Klokočevik i Šušnjevce  koje se nalazi na krajnjim padinama Dilj gore. Udaljeno je 9 km sjeverozapadno od središta Općine. Površine je 12,21 kvadratnih kilometara,  prosječne gustoće naseljenosti 25 stanovnika na km 2.

Selo broji 100 domaćinstava sa 50,3% muškog i 49,7% ženskog stanovništva.  Nalazi se na križanju lokalne ceste Šušnjevci-Vrhovina-Klokoćevik-Novo Topolje.

Stanovnici Vrhovine bave se isključivo poljoprivredom , vinogradarstvom i stočarstvom.

Mještani Vrhovine čine 85% hrvatskog stanovništva tj. rimokatoličke vjere te u selu postoji i crkvica Sv. Barnabe koja je izgrađena 1986.godine, te pripada župi Sv.Marka u Trnjanima.  Zanimljivo je napomenuti da je ovo selo nekada u svojoj prošlosti bilo i župa.

Danas u Vrhovini imamo popriličan broj lovaca za ovo selo te su jedni članovi LU „Dolci“ iz Vranovaca a drugi LU „Vidra“ iz Levanjske Varoši.

Zadubravlje

Zadubravlje je drugo selo po veličini u Općini Garčin. Prema popisu stanovništva  iz 2001. godine u Zadubravlju živi 992 stanovnika od kojih je većina katoličke vjeroispovjesti.

Smještenoje 5 km jugozapadno od središta Općine i površine je 12,89 kvadratnih kilometara. Gustoća naseljenosti Zadubravlja iznosi 77 stanovnika na kvadratni kilometar. Naselje se nalazi  na  križanju  županijskih cesta  Klokočevik-Zadubravlje i Donja Vrba-Slavonski Brod, te na samoj željezničkoj pruzi Slavonski Brod – Vinkovci.

Ima 277 domaćinstva u kojem živi 50,6 % muškog i 49,4 % ženskog  puka.

Stanovnici Zadubravlja se uglavnom bave poljoprivredom i stočarstvom, no jedan manji dio zaposlen je u trgovini i ugostiteljstvu.

Na području Zadubravlja radi i područna škola koja je u sklopu područne škole „Vjekoslav Klaić“ u Garčinu.

Od nedavno Zadubravlje je dobilo dugo očekivanu asfaltnu cestu prema Donjoj Vrbi što je uvelike pridonijelo još boljom povezanošću sela sa istočnim dijelom susjedne nam Općine Gornja Vrba, a preko nje i sa samim središtem Slavonskog Broda.

Zadubravlje pripada župi Sv.Marka evanđelista iz Trnjana, a u selu je sagrađena i crkvica posvećena Sv. Roku.

Vrlo  bogat  kulturni  i  športski  život   vezan  je uz  Zadubravlje, što se prvenstveno odnosi  na KUD “Seljačka sloga” i pjevačke  skupine.

NK „Dubrava“  bio  je  dugogodišnji  i vrlo uspješan član I ŽNL, te se klub može pohvaliti i najljepšim igralištem ne samo u Općini Garčin već i u široj okolici. Danas se NK „Dubrava“ takmiči u II ŽNL.

 

Povijest na području Općine Garčin

Gardun grad ( CASTELLUM GARCHYN ) utvrda koja se nalazila na istoimenom brdu iznad današnjeg Garčina.

Utvrda je bila smještena oko 5 km sjeverno od Garčina, u neposrednoj blizini današnjeg zaseoka Surevice. Gardun grad na ovom području prvi put se spominje u 15 stoljeću odnosno 1474.godine.

Kroz povijest naselje je nekoliko puta mijenjalo svoje ime te je 1630. imalo naziv GARCINO, 1660. GARCHINA, 1698. GARCSIN i GERGCSIN, 1708. GUERCINO GURCHUM, 1730. GARCHIN te 1769. GERCSIN. Neki precizniji zapisi o Gardun gradu danas nisu poznati niti dostupni.

 

Poznate osobe

Antun Akšamović
Dr. sc. Antun Akšamović, biskup đakovački ili bosansko-srijemski
Dr. sc. Antun Akšamović, biskup đakovački ili bosansko-srijemski

Rođen je 27. svibnja 1875. u Garčinu. Pučku školu završio je u svom rodnom mjestu, a gimnaziju u Vinkovcima 1895. Zatim odlazi na bogosloviju u Đakovo gdje je zaređen za svećenika 1899. Kao mladomisnik službovao je u Drenju i Đakovu.

Biskup Strossmayer ga šalje za prefekta dječjeg sjemeništa u Osijeku, a 1902. vraća ga u Đakovo za profesora morala i
pastirskog bogoslovlja na sjemeništu. Tu je službu obavljao 17 godina. Na čelu je izgradnje nove bogoslovije 1913./14. Godine 1915. biskup Ivan Krapac ga postavlja za rektora sjemeništa uz službu prefekta studija i sjemenišnog ekonoma. Iste ga je godine papa Pio X. postavio svojim komornikom, a papa Benedikt XV. ga 1920. imenuje Bosansko-srijemskim ili Đakovačkim biskupom, i 1923. apostolskim administratorom sjeverne Slavonije i Baranje do tada dijelova Pečujske biskupije.

Za vrijeme svog biskupovanja u izvanrednim je odnosima sa kraljem Aleksandrom Karađorđevićem i zato je od dvora dobio “orden sv. Save”. Nakon velikog požara 1933. biskup Akšamović ulaže velike napore u obnovi đakovačke katedrale, modernizira biskupsko vlastelinstvo mlinom, ciglanom, tvornicama špirita, novim nasadima vinove loze. Materijalno je pomagao neke fakultete na zagrebačkom Sveučilištu, druge prosvjetne i kulturne ustanove u Đakovu i Zagrebu. Zbog toga mu je Sveučilište u Zagrebu dodijelilo počasni doktorat 1926. iz teologije.

Pisao je različite članke, rasprave i poslanice koje su objavljivane u vjerskom tisku: Glasnik biskupije bosanske i srijemske, (1908./44.), Katoličkom lisut, (1924./25.), Životu s Crkvom (1930.), Nedjelji (1922.); te prosvjetnoj štampi, Hrvatska prosvjeta (1921.) i drugima.

Sa zagrebačkim nadbiskupom dr. Antunom Bauerom gradi u Zagrebu veliko Katoličko dječačko sjemenište, klasičnu Gimnaziju 1929. i Hrvatsku bogoslovnu akademiju.

Poslije Drugog svjetskog rata zalagao se za sređivanje odnosa između FNRJ i Katoličke Crkve, te Vatikana.

Na čelu Đakovačke i srijemske biskupije je 31 godinu, sve do 1951. kada je umirovljen. Umro je u Đakovu 7. listopada 1959. u 84. godini života.

Vjekoslav Klaić

Vjekoslav Klaić bio je veliki hrvatski povjesničar i pisac, a bio je i rektor zagrebačkog Sveučilišta. Prije četiri godine obilježena je 80. obljetnica njegove smrti i tom prigodom je sveučilišna profesorica u mirovini Mira Kolar-Dimitrijević napisala rad pod naslovom „Hrvatski povjesničar Vjekoslav Klaić i njegov doprinos odgoju Hrvata“. U tom je radu objavljen, i popraćen fusnotama, i tekst Vjekoslava Klaića iz 1917., „Desest zapovijedi majke Hrvatske“ kojeg u nastavku prenosimo.

Začuđujeće je to koliko je tekst nastao pred gotovo 100 godina i danas aktualan, ali još i više koliko je Vjekoslav Klaić u svojim razmišljanjima bio dalekovidan. Ako bismo svih deset zapovijedi trebali svesti na par riječi bile bi to riječi (zapovijedi): Radi, uči, ženi se, imaj djecu! Klaić ne plače i ne kuka nad sudbinom Hrvata, ne plače zbog prolivenog mlijeka, već jasno i glasno svom narodu poručuje da naprijed može samo radeći, učeći i množeći se. Iako naslov teksta asocira na biblijskih Deset zapovijedi , tekst je svjetovan, ali iz njega nepogrješivo izbija kršćanski duh hrvatskog naroda.

Vjekoslav Klaić: 10 zapovijedi hrvatskim sinovima i kćerima

  1. Govori hrvatski!
  2. Radi!
  3. Štedi!
  4. Budi umjeren i trijezan!
  5. Čuvaj zdravlje!
  6. Ženi se!
  7. Uči i napreduj!
  8. Budi svoj!
  9. Pomaži Hrvatu!
  10. Sve za domovinu, za Hrvatsku!
Zdravko Tomac

Diplomirao je na Ekonomskom, a doktorirao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. U doba SFRJ bio je jedan od uglednijih političkih teoretičara jugoslavenskoga oblika socijalizma i protagonistom reformističkih snaga, a kao takav je sudjelovao u izradbi posljednjeg jugoslavenskog ustava, onoga iz 1974., kojim se decentralizacijom pokušala spasiti Jugoslavija od sukoba i raspada nakon Titove smrti. Iako se nije izravno angažirao u javnosti tijekom agonije SFRJ i razmaha velikosrpskoga pokreta predvođenoga Slobodanom Miloševićem, priklonio se antidogmatskoj struji u SKH i sudjelovao u osnutku SDP-a (Socijaldemokratske partije Hrvatske).

U doba Domovinskoga rata Tomac obnaša dužnost potpredsjednika Vlade demokratskog jedinstva (1991.-1992.), a kasnije je zastupnik u Hrvatskom saboru (1993.-2003.) i potpredsjednik Sabora (2000.-2003.). Poslije trećesiječanjskih izbora
2000. godine Tomac je opet na vlasti i u vladi, no zbog svojih sve izraženijih rodoljubnih stavova i želje za reafirmacijom hrvatske samostalnosti i suverenosti dolazi u sukob s većinom članstva svoje stranke, kao i vodstvom, te u jesen 2003.
napušta SDP, a 2004. utemeljuje, zajedno s Jerkom Zovkom, stranku HSD-Hrvatski socijaldemokrati.

Književno-publicistički rad

Zdravko Tomac je objavio preko 20 knjiga, u kojima raspravlja o više tema, među kojima dominiraju: manevri i potezi prve hrvatske višestranačke vlade u kojoj je sudjelovao (1991.-1992.); perfidija, zabludjelost i makinacije svjetske politike u
ratovima od 1991.; velikosrpski projekt, njegova sadašnjost i budućnost; položaj Hrvata u ratnoj i poratnoj Bosni i Hercegovini, a napose u zemlji Tomčevih predaka, Bosanskoj Posavini; uloga Franje Tuđmana u novijoj hrvatskoj povijesti.
Dobar dio Tomčevih knjiga su kolaži sastavljeni od tekstova koje je auktor objavljivao kao komentare ili kolumne u dnevnim i tjednim novinama, no neke su i samostalni radovi, pisani kao knjige.

Za šire čitateljstvo su intrigantni Tomčevi spisi s memoarskom notom koji se čitaju kao kronika burnoga doba stvaranja hrvatske države i borbe protiv srpskog imperijalizma u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Tu prije svega valja izdvojiti:

  • «Iza zatvorenih vrata» 1992.,
  • «Tko je ubio Bosnu ?» 1994.,
  • «Kako se stvarala hrvatska država» 1996.,
  • «Prijepori o nacionalnom» 2003.,
  • «Predsjednik: protiv krivotvorina i zaborava» 2004., Tuđmanova politička biografija

Dobavljeno iz http://hr.wikipedia.org/wiki/Zdravko_Tomac

 

Vjerski život

Prvi spomeni Svete Gospe Grabovačke spominju se još prije 240 godina. Prema nekim svjedočenjima
Gospa se ukazala na jednom grabovom stablu nedaleko od Garčina u zaseoku Surevice. Sve to vrijeme hodočasnici i vjernici posjećuju svoju Gospu na blagdan Velike Gospe 15. kolovoza.

Na spomenutom hodočašću okupi se i po nekoliko tisuća vjernika koji iz godine u godinu zavjetnim hodočašćima iz svih okolnih mjesta mole Gospu za zdravlje i pomoć u nevolji. Na mjestu ukazanja Gospe sagrađena je i kapelica koja je desetljećima okupljala vjernike u molitvi, a nedavno je lijepo uređena i nadstrešnica gdje se služe svete mise.

Danas je Grabovac i svetište Gospe Grabovačke posjećeno tijekom cijele godine, kako prilikom izleta školske djece tako i raznih proslava i manifestacija, državnih i vjerskih praznika.

Prilikom obilnijih snježnih padalina Grabovac je idealno mjesto za sanjkanje u čemu uživa mlađa, a sve češće i srednja populacija žitelja Općine Garčin. Podno svetišta Gospe Grabovačke nalazi se izvor Zvećaj i izvor Javor vrlo kvalitetne i pitke vode.

Kapelica Sv. Petra

Kapelica Sv. Petra nalazi se nekoliko stotina metara ispred svetišta Gospe Grabovačke na križanju ceste Klokočevik – Surevica – Novo Topolje, i ceste Grabovac – Garčin. Kapelica je stara preko 200 godina, a u neposrednoj blizini kapelice još uvijek se nalaze vidljivi ostaci nekadašnje župne crkve Sv. Petra i Pavla.

Nedaleko od kapelice nalazi se i prostor toka potoka Garduna koji seže sve do svetišta Gospe Grabovačke. Kapelica Sv. Petra omiljeno je mjesto molitve prolaznicima, izletnicima, a ponajviše hodočasnicima Svetoj Gospi Grabovačkoj.